Živim u Zagrebu, a djetinjstvo sam provela u Osijeku. Supruga sam i mama dvjema predivnim djevojčicama.

 

Znatiželja prema dubljem razumijevanju sebe i drugih, odnosa, životnih okolnosti, psihologiji, neuroznanosti kod mene je prisutna od ranih tinejdžerskih godina, a moj put prema psihoterapiji krenuo je u dvadesetima. 

​

Danas, ta ljubav i zainteresiranost samo raste i vjerujem da nikada neće niti stati. Rad na sebi je nešto što, po meni, nema konačni cilj. To je konstantna izgradnja, ali na način da zavolite taj proces, da zavolite sebe i prihvaćate se u potpunosti. Priznajem kako se i danas, usprkos radu na sebi, ponekad teže nosim s određenim situacijama, mislima i emocijama. No, ono što je različito u odnosu na to kako sam se ranije nosila s tim, jest da puno brže „dođem k sebi“ pa si mogu pružiti ili tražiti ono što mi je potrebno, a zatim i adekvatno reagirati u odnosu prema određenoj emociji, misli, osobi ili situaciji. Trudim se svakodnevno si osvještavati kako imam slobodu odabrati kako ću postupati i slobodu da zauzmem stav prema onome što mi se dogodilo i onome što mi se događa.

​​